Za svakog čovjeka uopšte, posebno za sportiste i naravno za plivače, urednost u jelu je od izuzetne važnosti. To je jedan od bitnih uslova za skladno odvijanje varenja u organizmu a time i funkcionisanja organizma kao cjeline.
Djeca, a često i odrasli griješe u ishrani tako što izbjegavaju kuhanu hranu, neredovno se hrane, često konzumiraju tzv „brzu hranu“, uzimaju dosta šećera kroz voćne sokove ili slatkiše itd.
Brzina i žurba u toku obroka su neprijatelji organizma. Obrok treba da bude trenutak oporavka i opuštanja kako bi se duhovna i fizička energija obnovila. Ovo je od posebnog značaja za sportiste.
Vremenski razmak od jela do sportskog djelovanja trebao bi biti bar tri sata. U svakodnevnoj praksi to nije uvijek moguće ali vrijeme od 1,5-2h ne bi nikako smjelo da se preskoči. Ako bi se vremenski razmak od jela do sportskog djelovanja smanjio ispod 1,5 do 2h došlo bi do poremećaja u varenju.
Također je važno da nikad na prazan stomak ne treba započinjati trening niti takmičenje. Ovo je naročito vazno za plivače jer se njihov trening za razliku od ostalih sportova odvija u vodenoj sredini.
Hrana treba da je lako svarljiva i prije svega da nije teška. Teška jela su punomasni obroci, biljne bjelančevine, npr. mahunasti plodovi (grah, sočivo, grašak), hrana treba da bude kalorična i lako svarljiva. Ako se dešava da za obrok ipak bude neko teško jelo onda to treba da bude što ranije u toku dana, kako bi organizam zahvaljujući aktivnostima u ostatku dana imao vremena za varenje.
Obroci nikako ne bi smjeli biti obilni a rijetki. Poznato je iz fiziologije ishrane da podjela dnevne količine hrane na više manjih obroka djeluje životvorno, aktivno i na povećanje koncentracije, što je ujedno podstrek za takmičarska dostignuća. Više manjih obroka stvara uslove da organizam ima ujednačen priliv potrebne energije.
Kod sportista posebno kod djece, veoma je bitan psihološki uticaj koji proizilazi iz načina ishrane.
Tako npr. ako se dijete (sportista) prisiljava na oblik ishrane protiv svoje volje postižu se loše posljedice. Stoga je neophodno ishranu uskladititi sa željama sportiste kako pravilna ishrana ne bi postala patnja za roditelje i za dijete koje se bavi sportom.
Bitno je zauzeti stav prema jednoličnom obliku ishrane. Naši organi za varenje prilagođeni su za mješovitu i raznovrsnu ishranu. Svaka jednolična ishrana nosi u sebi opasnost od nedostatka određenih hranjivih materija.
Za plivače je svježa biljna hrana (voće i povrće) dragocjena namirnica zbog velikog sadržaja vitamina i minerala. Od mesa sportisti treba da koriste posnije vrste, kao što je posna govedina, zbog dobre svarljivosti živina (piletina, puretina), zatim riba, od mliječnih proizvoda najbolji izbor su posni sirevi i kao što je mladi sir koji je manje slan, ima vrlo malo masnoće, a posjeduje veoma potrebne proteine i predstavlja lagan ali koristan mliječni dio obroka.
